Naslovna | utorak, 22. maj 2012.
Postavi oglas | Registruj se | Zaboravljena lozinka? | Uloguj se
Vožnja u kojoj mašta postaje stvarnost
NA SAV GLAS
Video
Reklame
 

Test: Polovnjaci - Chrysler Voyager 2001

Autor: Jovan Petrović
Izvor: AutoBrief
utorak, 4. avgust 2009.


 

Chrysler Voyager nikada nije bio naročito popularan u našoj zemlji. Kupci polovnih vanova ga najviše izbegavaju zbog velike potrošnje, ali i činjenice da su rezervni delovi relativno skupi.

Uprkos tome, neki kvaliteti mu se ne mogu osporiti. Voyager poseduje imidž kakvim se može pohvaliti malo vozila iz njegove kategorije. Atraktivne i savremene linije karoserije govore da u pitanju nije samo još jedan predimenzionirani automobil sa mestom za više od pet putnika. Neke verzije imaju zatamnjena zadnja stakla, što naročito doprinosi vizuelnoj prepoznatljivosti.

Model iz 2001. godine je potpuno novo vozilo, uprkos tome što neupućenom posmatraču izgleda samo kao redizajnirani prethodnik, koji je, naime, u svojim poslednjim danima doživeo veliki pad prodaje na svim tržištima. Crash testovi izvedeni od strane NCAP-a pokazali su izuzetno loše rezultate, tako da je i ova činjenica uticala na neuspeh. Nova verzija je čvršćom izradom karoserije pr
evazišla glavne nedostatke, ali vozne osobine nisu dovedene na očekivani nivo.

Benzinski motor od 3.3 litra troši preveliku količinu goriva za performase koje pruža, dok se očuvane dizel verzije teže nalaze. „Naftaši“ su i iznenađujuće tihi pri većim brzinama, a oznaka CRD govori da su stvoreni uz pomoć „Mercedesove“ tehnologije. Prvobitni manuelni menjači su vlasnicima pravili probleme, ali su uskoro izmenjeni. Četverostepeni automatici se preporučuju onima koji stavljaju komfor iznad
ekonomičnosti.

Odličan nivo opreme u unutrašnjosti odgovara nameni automobila, pošto je komfor neophodna stavka za duga putovanja. Međutim, sitnice znaju da zagorčaju život. Ne smeju se podcenjivati kvarovi uređaja za podizanje prozora, pošto su delovi skupi i teški za pronalaženje. Pri kupovini takođe treba obratiti pažnju i na sistem za grejanje kabine, pošto ovde važi ista opaska kao za prozore.

Zadnja klizeća vrata koja se otvaraju električnim putem odlično su rešena, ali važno je obratiti pažnju na stanje šina po kojima klize. Ukoliko se na njima nalazi nečistoća, vremenom može doći do pregorevanja elektromotora. Nakon toga sledi odlazak majstoru i ono poznato: „Sad nemamo, ali može da se nabavi. A, koštace toliko i toliko“.

Uprkos dimenzijama, dobro se snalazi u gradskim gužvama i na parkingu. Ovome doprinosi dobra preglednost, najviše zahvaljujući velikim staklenim površinama i visokoj poziciji sedenja.

Sedišta karakteriše odlična funkcionalnost, ali su prilično teška za rukovanje, posebno zadnja klupa. Treba proveriti njihovo stanje i utvrditi da li ima znakova popravki.

U svakom slučaju, ukoliko imate veliku porodicu i potrebu za prevozom veće količine prtljaga, Voyager može da bude idealan partner. Pri tome nikada nećete ostavljati utisak osobe koja je kupila ovakav automobil iz potrebe, već iz čistog prestiža. A mora se priznati da to nije mala stvar.

Umesto zaključka citiraćemo vlasnika jednog „Vojadžera“ 2.7 CRD: „Moj Chrysler nikada nije bio naročito pouzdan, iako nisam imao većih problema s njim. Uglavnom su to sitnice sa elektronikom. Delovi jesu skuplji u odnosu na slična vozila, ali sam u suštini zadovoljan“.

Noviteti