Svi se sećaju filmova u kojima se mladi buntovnici trkaju na otvorenoj ulici od semafora do semafora, a nagrada za pobedu je najčešće automobil poraženog.
"Današnji koncept uličnih trka je umnogome sličan. Vozi se 402 metra, što je jednako razdaljini između dva semafora u Americi. Dužina piste za legalne ulične trke je oko
Svoju ljubav prema brzoj vožnji nikada nije ispoljavao na ulicama Beograda. Još devedesetih godina je učestvovao u trkama kamiona, za koje kaže da su bile interesantno iskustvo.
Srbija se, zbog sankcija, na uličnim trkama u zemljama regiona pojavila tek 2005. godine.
"I Hrvatska i Slovenija su bile jake u auto-moto sportu, pa nas nisu shvatali ozbiljno. Nismo imali načina da dođemo do dobrih delova za automobile, a ni novca za njih", objašnjava Aleksandar.
Već 2007. godine on je pobedio na devet trka, a 2008. godine na još tri i time postao idol svih ljubitelja ovog sporta, bili oni Hrvati, Slovenci ili Srbi. Srpski vozači su se na taj
Nema mnogo ograničenja i dozvoljeno je "budženje" automobila da bi se poboljšale njegove mogućnosti. Aleksandrov "Audi" ima 800 konjskih snaga i jedinjenja koja se ubrizgavaju u motor ne bi li automobil dobio dodatni pogon. Brzina kojom izlazi je 230 kilometara na sat, a prisutni često kažu da se njegov automobil ne kreće, nego se teleportuje.
Kada vide nekoga ko juri kao lud i ugrožava ljude oko sebe, pozovu ga da dođe i da pokaže šta zna na stazi. Tu će da vidi koliko je dobar ili koliko nije dobar vozač.
"Dobiće potvrdu od iskusnih vozača da je brz i neće mu više biti zanimljivo da se trka u suprotnom smeru ulice ili kroz tunele. Na stazi se svi viteški borimo", kaže Aleksandar.






















