Tragovi SSSR-a odveli su me pravo u Kazahstan, državu koja je od Sovjetskog Saveza dobila i najbolje i najgore. I svemirsku stanicu "Mir", odakle je poleteo Gagarin, ali i poligon za nekih 460 proba atomskih bombi.
Nomadi po tradiciji i duši, Kazahstanci se nikad ne žure i sa nekim iskonskim mirom koji vlada ogromnim prostranstvima stepa i pustinje govore o prošlosti. "Svaki dan zemlja je podrhtavala satima, kao uplašena košuta", bile su reči kojim su mi dočarali život pored nuklearnog poligona. Mnoga neobeležena mesta na putu spadaju u najradioaktivnija na planeti. Uz detaljne instrukcije uspeo sam da dođem do muzeja u kome se čuvaju ostaci životinja namerno postavljanih blizu epicentra nuklearne probe kako bi se videlo kako eksplozija utiče na telo. Na teritoriji približno veličine Srbije doslovno svaka travka ubitačno zrači.
Astan
Poseban šarm Astana je grad budućnosti stvoren ni iz čega. Noviji deo grada krase najlepša zdanja u sovjetskom stilu i mnoštvo islamskih ornamenata, ali i futirističke građevine i ogroman toranj - simbol celog Kazahstana.
Okolo poligona za testiranje nuklearnog naoružanja smešteni su mnogobrojni lageri
gulaga. Ljudski životi uništeni su atomskim bombama drugačije vrste. Ljudi čije su duše razorene samo zbog toga što su bili bogati - imali nekoliko krava ili što nisu sa iskrenim oduševljenjem klicali Staljinu. Zastrašujuć je zalog vremena u kome je "narod proglašen za narodnog neprijatelja".Stigao sam do Astane, novog glavnog grada. Predsednik Nazarbajev, prvi i jedini predsednik Kazahstana, osmislio je sam grad - čudo usred stepe. Kada je 1998. godine odlučio da prestonicu izmesti iz Alma Ate, niko nije zamišljao da će uspeti u svom naumu da ni iz čega stvori grad budućnosti. Astana danas, to je zaista grad iz nekog budućeg vremena ili, u najmanju ruku, iz dela pisaca naučne fantastike. Novi deo grada krase kako najlepša zdanja u sovjetskom stilu, tako i mnoštvo islamskih ornamenata i ogromna džamija.
Novi glavni grad
Predsednik Kazahstana napustio je Alma Atu i počeo da gradi Astanu 1998. godine Ali poseban šarm celom gradu daju zgrade u obliku svemirskih letelica, piramida, jaja i raznih neindentifikovanih letećih i neletećih objekata. Posle gledanja "Zvezdanih staza" planeri Astane očigledno su čitali Harija Potera, ali i Tolkinovog "Gospodara prstenova". U parkovima grada i na ulicama nalaze se sa strane položeni ogromni ćupovi iz bajke, zatim magični prstenovi i bubnjevi nekih ultramodernih čarobnjaka. Ispred predsedničke palate nalaze se zgrade u obliku motora spejs šatla, a iza nje je ogromna staklena piramida koja noću svetli u nekoliko boja. Kao da sve to nije dovoljno, ministarstvo poljoprivrede se nalazi u zgradi u obliku ogromnog nojevog jajeta.
Samim centrom novog grada dominira ogroman toranj, sada već simbol celog Kazahstana. Sam toranj predstavlja mitsko drvo života na kome je ptica sreće napravila gnezdo i snela jaje.
Srpski medved sa šljivama na stomaku
Najveće iznenađenje u Astani, u celom tom nadrealnom društvu zgrada i spomenika, među statuama prinčeva i kopija jurti, na asfaltu u samom centru naleteo sam na 192 medveda izvajana u prirodnoj veličini! Reč je o privremenoj putujućoj izložbi "Prijateljstvo medvedica", kako su mi rekli, gde je svaka zemlja napravila po jednog.
Trenutno gostuju u glavnom gradu Kazahstana i usred arhitekture nalik svemirskoj stanici daju natprirodno neobičan osećaj prirode. Našao sam i srpskog, sa sve šljivama i starim seoskim zdanjima iscrtanim po stomaku.U unutrašnjosti tog ogromnog zlatnog jajeta sada se nalaze osmatračnica, mali restoran i trougao sa šakom predsednika. Njegov otisak će definitivno obeležiti istoriju ovog grada i njegove panorame zauvek ... Po novom verovanju, kada svoj dlan položite preko otiska Predsednikovog i poželite želju, ona će vam se ispuniti, dok se istovremeno čuje nova kazahstanska himna.
U pravoj megalomaniji, u Astani je napravljen i jedan od najvećih akvarijuma na svetu, pa se tako ajkule brčkaju usred stepe, više hiljada kilometara od najbližeg mora. Kao kontrast širokim bulevarima i velelepnim zdanjima Astane, oko ovog grada nalazi se -
čitava zemlja. Ogromno siromaštvo, razrušena zdanja na samo dvadesetak kilometara od prestonice na surov način vraćaju u realnost. Velika energetska bogatstva zemlje, pre svega nafte i gasa, ne osećaju se u unutrašnjosti. Putevi su loši, a većina ljudi u selima živi u zgradama izgrađenim još na početku sovjetske vlasti koje bi pobedile na svakom takmičenju najružnijih zdanja. Nada za ovu zemlju ipak postoji. Astana, koliko god nerealna i neobična, ipak je izuzetan primer upornosti i da, kada čovek zaista nešto hoće, može da napravi svašta. A ako može jedan čovek, šta tek onda može da učini cela zemlja? Autor: Viktor Lazić
























