Iako Hrvatska turistička zajednica ulaže pozamašne svota novca u promociju nautičkog turizma, trenutni zakon kao da ne poznaje pojam megajahte. Po njemu, svakom stranom građaninu koji je deo posade jedne megajahte omogućen je boravak u Hrvatskoj do 90 dana. Po isteku ovog roka, za člana posade pod stranom zastavom moguće je zatražiti dozvolu za rad. Međutim, za dobijanje iste neophodno je priložiti potvrdu o nekažnjavanju. Članovi posade da bi izvadili takvu potvrdu moraju da otputuju u matičnu zemlju. To je, kao prvo, u sukobu sa direktivama o sigurnosti megajahti koje nalažu obavezan boravak trećine članova posade dok je brod u marini. Pored toga, vlasnici megajahti dižu ruke od ovakve procedure jer ona stvara često pozamašne troškove vezane za putovanja posade. Zato su hrvatske marine često prinuđene da stranog klijenta, koji traži godišnji zakup mesta, direktno preusmere u Sloveniju, Crnu Goru ili Italiju.
Hrvatska ovakvom politikom takođe može da propusti šansu da se domogne dodatnih prihoda od nautičkog turizma jer se očekuje da Italija zbog prevelikog broja brodova tokom sezone onemogući pristajanje jahtama koje nisu pod zastavom Evropske unije. "Odbačene" megajahte će u tom slučaju umesto u Hrvatsku završiti u Sloveniju ili Crnu Goru.

Svesni nelogičnosti u poslovanju, Ministratsvo unutrašnjih poslova Republike Hrvatske priprema novi zakon koji bi trebalo da bude gotov do sledeće sezone. U njega će biti uključena preporuka da, umesto potvrde o nekažnjavanju, bude uvažena garancija za posadu od strane vlasnika ili kapetana jahte. Takođe, uz novi zakon, nautičare će dočekati vinjeta na kojoj će biti ucrtana sva mesta na hrvatskom delu Jadrana na kojima će biti dopušteno sidrenje, kao i cenovnik usluga. Jedna od novina bi bila i ograničavanje brodova u nekim uvalama, kako bi što veći broj sidrišta bio pod kontrolom. Puno toga je obećano, a dok se to ne ispuni, megajahte dižu sidra i odlaze kod jadranskih komšija.






















