Muškarci su ih, već poslovično uplašeni da će biti zaskočeni straga, a ne verujući da bi pravi muškarac dobrovoljno i bez razloga poželeo da se svaki čas pirka i licka, nazivali raznim imenima od kojih je seka-persa još i najnežnije.
Žene su takođe imale neke familijarne nazive za takve muškarce, ali nevezane za seksualnu opredeljenost, jer, znaju žene da su oni orijentisani na žene, samo im zameraju što su još više orijentisani na sebe. Imale su one mnogo takvih u životu - takvih koji brinu o sebi, ugađaju sebi, misle na sebe i troše na sebe, ali su ih zvale: svinjo jedna sebična! Što je, sada znaju, bilo neuko i politički nekorektno.
Da se razumemo, metroseksualce ne rađa majka nego marketing. Kao i toliko drugih i reč "metroseksualac" stiže direktno iz marketinških službi, ovoga puta svetske kozmetičke industrije, a izmišljena je samo da bi se proširilo tržište tj. da bi i muškarci masovno počeli da kupuju farbe za kosu, pomade, maske... što se, izgleda i dešava, zahvaljujući pre svega medijima koji besomučno promovišu metroseksualizam. Evo, čak je i radikalski kandidat počeo da se smeje - sad kad može da koristi antirid kreme više nema strah od bora-smejalica.
Nažalost, žena ne može biti metroseksualka čak i kad joj je kupatilo puno kozmetike. Ali, ako u njemu zameni gumicu na slavini - dobiće ime, doduše, ne baš marketinško - muškarača. A ako stalno riba to isto kupatilo, mogli bismo da je nazovemo - metlaseksualka?





















